KARAS (Carassius carassius) je vrlo sličan šaranu i prepoznaje se po tome što nema 2 para brčića kao šaran. Ali i znatno je manji od šarana. Karas raste sporo. Primjerci od 1kg su vrlo rijetko.
Iako je sličan babuški, razlikuje se svojim krasnim zlatnožutim, tamnim, plosnatim i širokim tijelom. Dok su mu leđa i bokovi tamniji, trbuh je svjetliji, često zlatnožut. Ne zovu ga bez razloga u nekim dijelovima bilogorskoga kraja i »cekinom«. Tijelo mu je puno ljuskica, pa pomalo sliči i šaranu ljuskašu.
Raširio se po Srednjoj Europi i Aziji, a drži se mirnijih voda i bara obično na dnu. Može živjeti u vodi s malo kisika, a prezimit će zimu i ukopati se u mulj ako je hladno.
U nas živi u svim nizinskim vodama Dunavskog sliva. Hrani se kao i šaran, skupljajući po mulju crve, ličinke i biljnu trulež.
Karas je gotovo potpuno nestao iz mnogih naših voda u kojima ga, primjerice, još prije dvadesetak godina uopće nije bio problem naći i uloviti. Ipak, još se može naći u nekim
zatvorenim vodama, starim tokovima, mrtvicama, jezerima i ribnjacima.
Riječ je o vrlo otpornoj ribi koja, može preživjeti u vodama s manjom koncentracijom kisika. No, na žalost, ni to joj nije pomoglo. Srećom, karasa još ima u nekim našim vodama.
Karasa još ima u rijeci Mrežnici, jezeru Bajer, a lovljen je posljednjih godina u ribnjaku Kerestinec i šljunčari Ozalj. Najveći hrvatski primjerci, u posljednjih 15 godina, ulovljeni su u jezeru Bajer i rijeci Mrežnici.
Nažalost u našim vodama nema ove vrste ribe, ali ju nastojimo nastaniti.