PLOTICA (Rutilus pigus virgo) je rasprostranjena po cijeloj Europi. Kod nas se može naći u svim rijekama dunavskog sliva, dok je u jadranskom slivu rjeđa.
Voli brze tekuće, čiste vode bogate zelenim biljem, gdje živi u većim jatima. Jata su nerijetko pomješana sa jatima škobalja.
Često se zadržava pri površini vode, mada se uglavnom peca na dnu, jer se tu i hrani. Izuzetak su kamene obale sa kojih pase alge. Hrani se biljnom hranom, kukcima, ličinkama i crvićima.
Po izgledu plotice, odmah ćemo shvatiti da pripada familiji šarana. Tijelo joj je izduženo, glava mala sa sitnijim očima. Peraja su joj crvenkasta, po leđima je plavozelena do tamnomaslinasta, a bokovi su joj srebrnkasti, a trbuh bijeli.
Prosječni lovni primjerci su dugi 30 cm i teški 350 g, a kapitalnim ulovom se smatra onaj od 2 kg. Prosječna starost poltice je 15 godina. Mrijesti se u travnju i svibnju, a primjerci teži od 2kg su rijetki.
Plotica se može loviti gotovo svuda, kako u brzim, tako i u sporim vodama. Najbolje je loviti je sa proljeća u travnju i u jeseni u studenom. Iako nema lovostaja za ploticu, treba imati na umu da se plotica mrijesti u travnju i da svaka tada ulovljena plotica znaći tisuće izgubljenih mladunaca.
Na brzim vodama ploticu treba tražiti u dubljim dijelovima voda, ali samo tamo gdje ima algi kladofora kojima se plotice rado hrane.