ŠARAN (Cyprinus carpio) je riba koju su donijeli Rimljani u zapadnu Europu. Šaran je naša najvažnija slatkovodna riba, jer se masovno uzgaja u ribnjacima.
Danas je šaran jedna od najpopularnijih riba uopće i to zna svaki ribič. Zbog dugogodišnjeg uzgoja ribnjičarski šaran se danas znatno izgledom, a i fiziološki, razlikuje od riječnog. Riječni šaran ima dugo tijelo a male je visine (omjer 1:4), dok je ribnjičarski kratak (1,2:2,5) i razmjerno male glave.
Danas se na ribnjacima uzgaja četiri rase šarana: ljuskavi, veleljuskavi, maloljuskavi i goli, dok je riječni šaran sav pokriven ljuskama. Mnogim križanjem danas se jako rijetko može naći pravi divlji šaran.
Tijelo šarana je krupno, a leđna je peraja kao i kod karasa, s prve tri tvrde, nastale stapanjem mekih od kojih je zadnja nazubljena. Tom nazubljenom perajom šaran obično kida najlon kad se uhvati za udicu. Na gornjoj usni šaran ima dva para malih brčića.
To je prepredena riba koja izbjegava mamce na koje je ranije bila ulovljena i zbog toga je sjajan izazov za ribiča koji razmišlja. Istina je da šaran kada je gladan jede gotovo sve, a pravi mamac koji će toga dana upaliti može biti bilo koji – od crva do kocke mesnog doručka. Najbolje je loviti za vrućih ljetnih mjeseci kad su ribe najaktivnije. Šaran je riba koja će dolaziti svaki dan na određeno mjesto ako ondje nalazi hranu. Stoga ribiči koji love šarana nekoliko dana prije polaska u ribolov hrane na mjestu gdje misle loviti.
Šaran je raširen po cijeloj Europi i Aziji. Mrijesti se u svibnju i početkom lipnja na mirnim plitkim mjestima pri temperaturi od 18 stupnjeva celzijevih. Ženka izbacuje veliki broj ljepljive ikre koja se lijepi po vodenom bilju. Nakon 3 do 8 dana izvale se mladunci.