Područje grada Ozlja nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Karlovačke županije. S površinom od 179,4 četvornih kilometara i blizu 10.000 stanovnika, smješteno uz srednji tok Kupe njene desne pritoke Dobre, odlikuje se zanimljivom geografskom raznolikošću. Južni ogranci žumberačkih planina, blagi brežuljci vivodinsko-vrhovačkog vinogorja, široka i plodna pokupska ravnica, brdo Vodenica (537 m) i ribom bogata jezera Šljunčare ljepotom krajolika privlače u ovaj kraj.
Na vapnenačkoj stijeni, ponad tihe, zrcalne Kupe, osovio se zrinsko-frankopanski stari grad, simbol Ozlja i srce njegovoga povijesnog razvitka. Unutar zidina, kao i u okolici mjesta, nađeni su prapovijesni, starorimski i srednjovjekovni arheološki nalazi, no prvi povijesni zapis o gradu potječe iz 1244. godine. Kao vlasnici smjenjuju se najmoćnije feudalne porodice: Babonići, Frankopani, Zrinski, a u 17. st. Ozalj doživljava svoje najsjajnije razdoblje, postavši neslužbenom hrvatskom prijestolnicom – u njemu stoluje ban Petar Zrinski, a u kulturnom životu “vlada” ozaljski književno-jezični krug.
Tragičnim smaknućem bana Petra Zrinskog i grofa Frana Krste Frankopana 1671. godine nasilno je prekinut procvat grada. U 18. st. temeljito ga pregrađuju novi vlasnici, Perlas i Batthyani, koji će do tada pretežito gotičkom gradu dati današnji, barokni izgled. Prema svojoj vrijednosti stari grad Ozalj pripada prvoj spomeničkoj kategoriji. U njemu je smještena bogata zbirka Zavičajnog muzeja. Od ostalih građevina ističu se barokna župna crkva Sv. Vida (spominje se već 1349.) i “kamena palača” Munjare, stare hidroelektrane iz 1908. god.
Uz Ozalj, kao drevno naselje spominje se i Trg, nekoć planski građeno srednjevjekovno selo, zatim Vivodina, dvorci i plemićke kurije u Jaškovu, Zorkovcu, Grdunu, Hrašću, Vrhovcu (Plepelić – dvor) , Trešćerovcu i Gornjem Pokupju, a u povijesti ovoga kraja značajnu kulturnu i gospodarsku ulogu imao je i pavlinski samostan u Sveticama. Dobivši status grada 1996. godine, kontinuiranom urbanizacijom i poboljšanjem životnih uvjeta, Ozalj svoj identitet gradi na spoju povijesno-kulturne baštine i tradicijskih vrijednosti sa životopisnom ljepotom očuvanog okoliša, kojom iskazuje dobrodošlicu svim svojim posjetiteljima.