ŠTUKA (Esox lucuis L.) glatka, snažna, vrijedna strahopoštovanja i nepogrešiva; štuka je vrhunska grabežljivica u brojnim europskim slatkovodnim ribolovištima, a ulovljeni su i primjerci iznad 30kg. Ona je ponosni simbol našeg društva.
Štuke su samotnjaci, strpljivo se skrivaju i kamufliraju u naplavinama, travi ili šašu čekajući da se neoprezna riba samo još malo približi. Građene su za brze promjene dubine, s leđnom i bočnim perajama smještenim straga, kod repa, zbog čega može iz zasjede pojuriti zapanjujućom brzinom. Žrtvu hvata sa strane, ali kada je jednom dohvati čeljustima, riba doslovno nema šanse pobjeći, jer na gornjoj vilici štuka ima bezbroj sitnih zuba usmjerenih prema natrag.
Štuka može pojesti i nevjerovatno velike ribe, jer njoj je čeljust vrlo pokretljiva, pa može odjednom progutati komad velik kao pola nje same. Štoviše, zabilježeno je nekoliko slučajeva kad su se štuke ugušile pokušavajući pojesti drugu štuku gotovo jednake veličine!
Mlađi “štukari” do 5,5kg težine brzi su i okretni pa sa lakoćom grabe žive žrtve. Ali veći primjerci (odreda ženke) teži su, pa se okreću strvinama. Uzimaju mrtve, umiruće ili oboljele ribe i zbog toga je važna njihova uloga u prehrambenom lancu i održavanju lovišta riba zdravim.
Iako će ribolov sa varalicom ili živim mamcem privući mnoge štuke, za lov većih riba najbolje je metoda mrtvog mamca. Postoje razdoblja kada se štuka pohlepno hrani, te ona kada je neaktivna. Periodi hranjena mogu trajati pola sata dva puta na dan, pa ćete možda pecati satima dok ih ne otkrijete. Sumrak i zora obično su pun pogodak, no na mjestima kojima se teže lovi dobro vrijeme može biti i usred noći, kad se riba osjeća sigurno.
Štuka živi gotovo u cijeloj Europi, osim u Španjolskoj i južnoj Italiji. Ona je u prvom redu riba Sjeverne Amerike, a u Europi Skandinavije, Rusije i Sibira.
Štuku u Ozlju možete loviti u rijeci Kupi i na jezerima Šljunčare. Kupa i jezera Šljunčare se redovito svake godine poribljavaju s ovom vrstom ribe, iako ju je u zadnje vrijeme na tržištu vrlo teško naći.